PSP Slim protiv DS Litea

Ove dvije konzole imaju sasvim različit pristup igranju, pa ih je teško i usporediti. Nintendo je dugi niz godina jedini proizvodio prave portabilne konzole, a DS nastavlja tradiciju koju je započeo Game Boy. Sony se po prvi put odlučio zakoračiti u taj segment tržišta i namjerava ga osvojiti proširenjem funkcija, koje pretvaraju PSP u odličan multimedijalni player koji pored uobičajenog slušanja glazbe, pregledavanja slika, filmova i video isječaka može poslužiti i za surfanje internetom ili voice/text chat preko Skypea. S druge strane Nintendo već ima kultnu bazu video igara, koje je podigao na novu razinu s igranjem na dva ekrana, touchscreenom i glasovnim kontrolama.


Igre

Radi inovativnog načina igranja, DS je mnogima zanimljiv, a s druge strane, baš radi toga mnogima nije zanimljiv. Tipični predstavnici DS igara su: The Legend of Zelda: Phantom Hourglass, Final Fantasy XII, Contra 4, Mario Kart i Nintendogs, a nađu se i ''ozbiljniji'' naslovi poput Call of Duty 4, Juiced 2, FIFA 06 i Star Wars Ep. III: Revenge of the Sith.

PSP ima klasičan način igranja i kontrole na koje smo već navikli na PlayStation konzolama. Ima i široku paletu igara, među kojima su i brojni ekskluzivni naslovi. Tipični predstavnici PSP igara su: Daxter, GTA Liberty City Stories, Burnout Legends, SOCOM: U.S. Navy SEALs Fireteam Bravo, Lumines II, Marvel: Ultimate Alliance, Killzone: Liberation, NFS Carbon..

DS je kompatibilan s Game Boy Advance igrama, koje se jednostavno uštekaju u GBA utor s prednje strane konzole. S druge strane, PSP može emulirati PS1 igre, ali vam je potreban PS3 u koji ćete ubaciti PS1 igru i pokrenuti je na PSP-u preko Remote Playa. Znači ako nemate i PS3 konzolu, na vaš PSP ne možete ukrcati PS1 igre.


Ekran

PSP Slim ima ogroman ekran rezolucije 720x480 pixela i mogućnost TV izlaza. Tome je zaista teško konkurirati. DS ima dva ekrana od 256x192 piksela, koji su u odnosu na PSP-ov mnogo manji, ali nude nove mogućnosti igranja. Donji ekran je osjetljiv na dodir, a na njemu se u igri obično prikazuju karte ili oružja, dok je na gornjem ekranu akcija.

U kategoriji ekrana nije moguće odrediti pobjednika, jer ovisi što želite, kontrole na touchscreenu ili veliki ekran za multimedijalne sadržaje.


Multimedija

PSP je zamišljen kao multimedijalna konzola i stvarno ima obilje mogućnosti. Možete slušati glazbu i gledati filmove u pokretu ili možete spojiti konzolu na televizor i uživati u vlastitom prijenosnom kinu. Pored interne memorije, PSP ima utor za Memory Stick kartice, koje imaju kapacitet čak do 8 GB.

DS na žalost nema multimedijalnih mogućnosti, a i nemaju svrhe s obzirom na to da nema neki memorijski kapacitet na koji bi se takvi sadržaji mogli pohraniti.


Bežična mreža

Obje konzole imaju mogućnost multiplayera preko bežične mreže, ali u dodatnim mogućnostima PSP definitivno vodi. Picto Chat na DS-u je zgodan, ali se ne može nositi s mogućnosti surfanja i Remote Playem na PSP-u. S integriranim web preglednikom i Skypeom, PSP je uvjerljivi pobjednik u ovoj kategoriji.


Prenosivost

Konzole su sličnih dimenzija, PSP je duži od DS-a, ali je DS nešto širi. U težini i veličini nema neke razlike. Prednost DS-a je preklop, pa je možete bez straha od oštećenja strpati u torbu. PSP je radi sjajne površine i izloženosti ekrana i tipki, skloniji oštećenjima, ali se to naravno, može riješiti zaštitnim navlakama.



Baterija na PSP-u traje od 3 do 6 sati za igranje i gledanje filmova i čak 10 sati za slušanje glazbe s isključenim ekranom. DS-ova baterija se znatno bolje drži, ovisno o načinu igre i svjetlini ekrana, od 4 do čak 18 sati.